četvrtak, 09.07.2009.

Kristovo Uskrsnuće

Image Hosted by ImageShack.us


Znam da je Uskrs prošao davno no ovo je jedan od najsnažnijih argumenata za:
1.Božje postojanje
2.Istinitost kršćanstva

1.Postoji li Bog?

Činjenice:1.Krist je razapet i umro na križu
2.Položen je u grob koji je darovao Josip iz Arimateje
3.Prvog dana u tjednu njegov je grob pronađen prazan.
(za sve stavke postoje biblijski - evanđelja, poslanice - i nebiblijski izvori - talmud, tacit, josef...)

Ovo je pitanje vrlo važno. Toliko toga ovisi o ovome. Krist nije mogao uskrsnuti prirodnim putem. Veoma je bitno da
se ovo shvati. Nema te teorije koja može objasniti sve poslijedice Njegovog uskrsnuća osim one da ga je Bog Otac digao od mrtvih.

Izvori o Isusu

Kao što sam već rekao postoje biblijski i extrabilijski/nebiblijski izvori. Nebibilijski izvori se golom oku čine kredibilnijim od samog Novog zavjeta stoga ćemo ovdje vidjeti zašto bi i sam Novi zavjet - ta zbirka knjiga - imala povijesni kredibilitet kao i bilo koji drugi povijesni izvor.

1. Nedovoljan prolazak vremena da bi legendarni utjecaji izbrisali povijesne činjenice.
Vremenski interval između samih događaja i njihova zabilježavanja u evanđeljima je prekratak da bi dopustio brisanje sjećanja na stvarne događaje.

2. Evanđeoski izvještaji nisu analogni pučkim pričama ili suvremenim „urbanim legendama“.
Priče kao Paul Bunyan ili Pecos Bill ili urbane legende kao što je „nestajući autostoper“ nisu referentne pravim povijesnim osobama i stoga nisu analogne evanđeoskim izvještajima.

3. Židovsko prenošenje svetih tradicija je bilo vrlo razvijeno i cijenjeno.
U kulturi kao što je prvostoljetna Palestina, sposobnost memoriziranja i reproduciranja velikih traktata tradicije je bila
vrlo cijenjena i razvijena vještina. Od najranije dobi, djeca su bila učena u domovima, školama i sinagogama vjernom
pamćenju sakralne tradicije. Isusovi učenici bi pridavali takvu pozornost Isusovom nauku.

4. Postojale su značajne spone koje su sprječavale iskrivljavanje tradicija o Isusu, kao što je prisutnost očevidaca i
apostolski nadzor. Budući da su oni koji su vidjeli i slušali Isusa nastavili živjeti, a uz to su tradicije o Isusu ostale
pod nadzorom apostola, ti faktori bi služili kao prirodni inhibitor pokušaja razvijanja činjenica u smjeru suprotnom
očuvanim tradicijama Isusovih suvremenika.

Ova pop-kultura naučava da je Isus postojao no da se njegovoj stvarnoj povijesnoj osobi dodalo malo više legendarnog karaktera. No ono što se ne shvaća jest činjenica da za toliki legendarni utjecaj nije bilo dovoljno vremena. Biografije o Aleksandru velikom koje su nastajale tek 400g poslije njegove smrti smatramo vjerodostojnima. Prema povjesničaru Sherwinu-Whiteu (specijalist za antiku) kaže da su čak dvije generacije za razvoj i akumulaciju legendarnih utjecaja nedovoljne, dakle povijesna jezgra se ne gubi u tom periodu, a ukoliko bi biblijski izvori bili legendarni stopa bi akumulacije morala biti nevjerojatno(legendarno) visoka. Vrlo rana tradicija Kristove muke sadržana je u Markovom evanđelju koje je nastalo oko 50 godina nakon svih događaja za razliku od ostalih antičkih izvora koji nastaju u razmaku od nekoliko stotina godina od događaja kojeg opisuju. No i ta 'Markova' tradicija nije sastavljena od samoga Marka već ju povjesničari pomiču unatrag, acedetiraju, što ju primiče bliže izvornim događajima. Luka evanđelist se opet ne koristi zajedničkim izvorima kao ostala dva sinopričara Matej i Marko nego sastavlja svoje izvještaje(Evanđelje i Djela apostolska, u evanđelju proslov piše na klasičnom grčkom a onda se prebacuje na 'koine' grčki, što svjedoči o obrazovanosti te o njegovoj samokritičnosti. A vjerodostojnost djela apostolskih je utvrđena i na najmanjoj razini - od titula dužnosnika, do reda plovidbe antičkih brodova itd.) prema izvještajima očevidaca.
Sud Sir William Ramseya, svjetski-renomiranog arheologa, još stoji: „Luka je povjesničar prvoga reda… Ovaj autor
treba biti svrstan među najveće povijesničare.“
Uz to, Habbermas donosi dodatne argumente za generalnu pouzdanost
Novog zavjeta:

1)Novi zavjet ima ogroman fond apografa (prijepisa) – preko 5000 – čija vjernost originalu je utvrđena na 98-99%,
a prijeporni dijelovi su periferni i doktrinalno nebitni. Usporedbe radi, većina klasičnih djela je sačuvana u manje od
20 apografa.
2)Nijedna kanonska knjiga Novoga zavjeta nije izgubljena. Usporedno, 107 od Livijeve 142 povijesne knjige su
izgubljene, te otprilike polovica Tacitovih 30 knjiga Anala je izgubljeno.

Mislim da je to dovoljno o biblijskim izvorima.
Svi se oni slažu u ovom slijedu događaja:

1.Isus je bio ljudska osoba (Pavao, Hebrejima)
2.Isus je bio Židov (Pavao, Hebrejima)
3.Isus je bio pripadnik Judinog plemena (Hebrejima)
4.Isus je bio Davidov potomak (Pavao)
5.Isusova misija se ticala Židova (Pavao)
6.Isus je bio učitelj (Pavao, Jakov)
7.Isus je bio iskušavan (Hebrejima)
8.Isus je molio koristeći riječ Abba (Pavao)
9.Isus je molio za izbavljenje od smrti (Hebrejima)
10.Isus je trpio (Pavao, Hebrejima, Prva Petrova)
11.Isus je tumačio svoju posljednju večeru s referencom na svoj smrt (Pavao)
12.Isusu je bilo suđeno (Pavao)
13.Isus je bio postavljen pred Poncija Pilata (Pavao)
14.Isusov završetak je uključivao neke od Židova (Pavao)
15.Isus je bio razapet (Pavao, Hebrejima, Prva Petrova)
16.Isus je bio pokopan (Pavao)
17.Isus se pojavio svjedocima nakon svoje smrti (Pavao)
18.Učenici su ubrzo nakon toga počeli propovjedati ove događaje i umirati za to. (Djela apostolska)

Što je s ekstrabiblijskim izvorima?
Ekstrabiblijske izvore moguće je grupirati u tri skupine:

a)Sekularni izvori - Kornelije Tacit, Plinije Mlađi, Gaj Svetonije, Talije, Celzo, Lucijan od Samoste, Mara Bar-Serapion.
b)Židovski izvori - Josip Flavije i Babilonski Talmud.
c)Ostali kršćanski izvori - Klement Rimski, Ignacije Antiohijski, Quadratus Atenski, Justin Mučenik i Hegespije.

Sekularni izvori
Tacit (55.-120. god.),
jedan od najvećih rimskih povjesničara, spominje Isusovu smrt pod upravom Poncija Pilata u
Judeji u XV. poglavlju Anala. Iz ovog izvora mogu se izvući sljedeće činjenice:

1.Isus je postojao
2.Isus je osnivač kršćanstva
3.Isus je osuđen na smrt pod Poncijem Pilatom
4.Kršćanstvo je nastalo u Judeji
5.Kršćanstvo se kasnije proširilo i do Rima.

Tacit kao povjesničar piše samosvjesno, razlikujući glasine od potvrđenih svjedočanstava gotovo 70 puta u Analima,
stoga se njegovo referenciranje Isusa kao povijesne činjenice ne može otpisati kao zabilježavanje glasina ili pučkih
priča ili pak legendi, jer je tekst pisan u jednakom tonu kao i izvještaj povijesnih činjenica. Osim toga,
karakteristike Tacitova stila pisanja su prisutne, što uz nazivanje kršćanstva „praznovjerjem“ isključuje mogućnost
kršćanske preinake Tacitova djela. Uz to, zbog njegova statusa kao službenog povjesničara, vjerojatno je referencirao
službene zapise nego li kršćansko svjedočanstvo.

Svetonije (69.-130. god.),
prominentni rimski povjesničar, koji je služio kao sudski službenik pod Hadrianom,
te napisao „Dvanaest rimskih careva“, spominje Isusa kao osnivača kršćanstva u djelu „Život Klaudija“. Titula
koju Svetonije koristi za Isusa je „Chrestus“ što, unatoč nastojanjima skeptika povezati ju sa nekom drugom osobom,
je valjana varijacija na „Christus“, latizirani oblik grčkog naziva za mesiju, kako su kršćani nazivali Isusa.


Talije. Premda su djela ovog pisca sačuvana samo u fragmentima, procjene datiranja njegovih spisa su vrlo rane, oko 50. god., stoga predstavlja važan rani izvor o Isusu. Talije u raspravi s Julijem Afrikanusom opisuje podnevnu tamu, koja je nastala pri Isusovu raspeću, kao pomračinu sunca, na što Afrikanus odgovara da pomračine se ne mogu fizički dogoditi za vrijeme punog mjeseca (doba Pashe).

Plinije Mlađi(63.-113. god.)
u „Pismu caru Trajanu“, opisuje mučenje kršćana, te spominje njihovo štovanje Krista
„… kao da je bog.“ , što implicira njegovo povijesno postojanje.

Celzo.
Žestoki protivnik kršćanstva u drugom stoljeću, Celzo (~178. god.) je vjerojatno najplodniji polemičar protiv
kršćanskih apologeta. Sama količina njegovih spisa pobija ideju kršćanskih umetaka u tekst, kao i njegov izrazito
negativan stav spram kršćana. Pisao je kritički o Isusovim čudesima, o djevičanskom rođenju, o apostolima, o Isusovu božanstvu, o Ivanu Krstitelju, te o Isusovu raspeću. Uz to, postoje snažne indicije da je Celzo za svoje izvore koristio ne kršćanske, već Židovske iskaze, dajući time nezavisnu liniju svjedočanstva o povijesnom Isusu.

Lucijan (120.- ~180.)
je bio grčki retoričar i satiričar, koji je u svojim spisima ironizirao Krista i kršćanska vjerovanja.
Eksplicitno spominje Krista kao osobu štovanja kršćana u djelu „Smrt Perekvirnija“. Lucijan je poznat po svojoj kritici
povjesničara koji pišu nesavjesno, te namjerno izvrću povijesne činjenica, stoga je vjerojatno koristio pouzdane izvore za građu o Isusu.

Mara Bar-Serapion.
U pismu svome sinu (nakon 70. god.), Mara Bar-Serapion implicitno spominje Isusa, govoreći o
„mudrom židovskom kralju“, koga su oni (Židovi) usmrtili. Premda je referenca implicitna, odgovara povijesnim podacima iz drugih izvora o Isusu, te odgovara vremenskoj blizini uništenju Hrama, koga povezuje sa smrću „mudrog kralja“.

Židovski izvori
Josip Flavije
Farizej i povjesničar svećeničkog i aristokratskog podrijetla, Josip Flavije (37.-100. god) spominje u svojim spisima
Isusa na dva mjesta u djelu „Židovske starine“: XVIII, 3,2, te XX, 9,1. Premda podosta kontroverze okružuje prvu referencu, konsenzus učenjaka jeste da je originalni spomen Isusa prisutan u Josipovu djelu, ali da je preko vremena djelom izmijenjen. Ipak, dobar slučaj se može konstruirati za potpunu autentičnost Josipova spomena Isusa: Stilske karakteristike Josipova pisanja su prisutne u odlomku, kao i njegova česta navika umetanja digresija, zatim najraniji prijepis „Židovskih starina“ sadrži odlomak o Isusu, kao i citati kod drugih ranih pisaca. Uz to, grčki i aramejski prijevodi „Židovskih starina“ sadrže dodatne riječi koje umanjuju časni spomen Isusa, kao što je: „Za koga se vjerovalo da je Mesija…“, te „Rečeno je da im se ukazao živ nakon tri dana“, koji mogu biti bliži izvorniku od najranijeg sačuvanog prijepisa iz 10. stoljeća.

Babilnoski Talmud
Zbir židovskih povijesnih zapisa, zakona i rabiničkih učenja, skupljen kroz više stoljeća, Babilonski Talmud, u svojim ranim dijelovima (Tanaitički period – od 70. do 200. godine) sadrži spomen Isusa: „U predvečerje Pashe, Yeshu (Isus) je obješen (razapet)“. Biti obješen je židovski idionim za raspeće. Isti izraz pronalazimo u novozavjetnim spisima: kemamenos i kermasthenton.

Ostali kršćanski izvori
Premda skeptici često odbacuju kršćanske izvore pod tvrdnjom da ne koriste nezavisne ekstrabiblijske izvore, to nije posve točno. Česta ovisnost o novozavjetnim knjigama ranocrkvenih otaca nije prijeporna, no također se mogu razlučiti zasebne tradicije, te izvještaji očevidaca .Klement je bio rimski biskup i četvrti papa, te je umro mučeničkom smrću oko 98. godine. U svojoj poslanici Korinćanima, koja se obično datira 96. god., on piše:

Gospodin Isus Krist za nas je apostole uputio u veselu vijest. Isusa Krista je poslao Bog. Dakle, Krist je od Boga, apostoli od Krista. Jedno se i drugo zbilo dobro raspoređeno po Božjoj volji. Primivši prema tome pouke i u punini osvjedočeni uskrsnućem Gospodina našega Isusa Krista te uvjereni u Božju riječ apostoli su s punom sigurnošću Duha Svetoga krenuli naviještati da će upravo nastupiti Božje kraljevstvo. Propovijedali su po selima i gradovima i njihove prvine, ispitavši ih Duhom, postavljali za biskupe i đakone onih koji će povjerovati. Ali to nije novo jer je pred mnogo vremena pisano biskupima i đakonima. Pismo, naime, negdje ovako kaže: "Postavit ću njihove nadglednike u pravednosti i njihove službenike u vjeri"

Moguća korespondencija sa očevicima:
Njegove ste riječi čuvali sa skrbi u srcima i njegovu su patnje bile pred vašim očima.


Tertulijan i Jeronim bilježe vjerovanje da je Klement osobno zaređen od apostola Petra, što implicira dostupnost ranoj ekstrabiblijskoj građi.

Ignacije Antiohijski
Biskup Antiohije, poginuo mučeničkom smrću u areni 100. godine, Ignacije je u zatočeništvu napisao sedam poslanica. Teoderet piše da je Petar postavio Ignacija biskupom u Antiohiji, što implicira, kao i kod Klementa, osobni odnos sa apostolima, te upoznatost sa ranim ekstrabiblijskim informacijama o Isusu. Slično svjedočanstvo nalazimo i kod Ivana Krizostoma.

Quadratus Atenski
Često smatran prvim apologetom zbog apologije dane caru Hadijanu 126. god., u njegovim spisima nalazimo reference očevidaca Isusovih čudesa , te je također smatran učenikom apostola.

Justin Mučenik
Vjerojatno najpoznatiji ranokršćanski apologet, Justin (~100.-165. god) je bio učeni poganski filozof, prije nego se obratio na kršćanstvo oko 130. godine. Umro je mučeničkom smrću 165. god. Budući da je bio široko obrazovan čovjek, Justin je s mnogo brižljivosti uvažavao i pregledavao dokaze prije nego li je prihvatio kršćanstvo, te piše da je odlučio se obratiti tek nakon dugog istraživanja kršćanske vjere. U svojim spisima, Justin spominje judejske porezne registre, među kojima mogu pronaći dokaze o Isusovom rođenju. Njegova upoznatost sa tradicijama protuargumenata na kršćanske tvrdnje o uskrsnuću svjedoče o njegovom znanju ekstrabiblijskih izvora.
Također spominje „Djela Poncija Pilata“ u prvoj apologiji , govoreći da se u tome spisu može naći svjedočanstvo o istinitosti onoga o čemu govori.

Hegespije (110.-180. god.) se obratio na kršćanstvo sa židovstva nakon dugogodišnjeg ispitivanja evanđeoskih tvrdnji. Umjesto prihvaćanja kršćanstva isključivo po svjedočanstvu drugih, Hegespije je ekstenzivno proputovao kroz Rim i Korint u pokušaju sakupljanja dokaza za tvrdnje kršćana. Hegespije daje važno svjedočanstvo da tradicije koje su predavane nisu razvodnjene, kontaminirane ili izmišljene.
Njegovi spisi sadrže neke od sljedećih ekstrabiblijskih informacija:

- Opis službe i smrti Jakova po rukama farizeja
- Opis službe apostolskih otaca, upoznatih s apostolima
- Dokumentira ispitivanje Isusovih rođaka, te zapis da su živjeli za vrijeme cara Trajana
- Opis i odgovor na cirkulirajuće hereze, što implicira ekstrabiblijske studije

Habermas, u pregledu 45 ekstrabiblijskih izvora, od kojih su 19 rane kredalne vjeroispovijesti, 4 arheološka izvora, 17 nekršćanskih autora, te pet ekstranovozavjetnih kršćanskih pisaca, zaključuje da o Isusu možemo samo na temelju njih znati 129 činjenica. Osim što navedeni izvori daju svjedočanstvo o Isusu iz Nazareta kao povijesnoj osobi koji je živio u Palestini u prvom stoljeću, također potvrđuju izvještaje novozavjetnih dokumenata, dodajući time na kulminirajući slučaj za njihovu vjerodostojnost, bar u osnovnim crtama.

Sada kada smo pregledali povijesne izvore i njihovu vjerodostojnost idemo se prebaciti na moguća objašnjenja tih događaja. Mnogi skeptici to pokušavaju objasniti na ovaj način:

Halucinacija

Neki kažu da su učenici i žene halucinirali no često ne misle na Isusova ukazanja koja su trajala 40 dana i onda je pred mnoštvom uzašao. Zar su halucinacije trajale točno 40 dana? Zar se velikom mnoštvu ljudi pričinilo Isusovo uzašašće? Reći će napadači da su učenici bili šizofreničari te su zbog toga jako povjerovali. Važno je zamjetiti da su se još punih deset dana skrivali u strahu od židova, a onda se dogodilo nešto nevjerojatno pa su svi počeli propovijedati kao ludi da su bili spremni umrijeti za svoju halucinaciju o kojoj su promišljali zadnjih 10 dana. No kako to da su se oni koji nisu halucinirali uopće obratili, a kamo li umrli za ono što su čuli? Stotine kršćana gorjelo je kao ulična rasvjeta u Rimu pribijeni na križeve 30 godina poslije spasenjskog križa. Kako je to moguće ako nije istina? Ako Bog nije uskrisio Isusa onda tko je?

Ukradeno tijelo

Jesu li apostoli ukrali njegovo tijelo?
Važna je činjenica da istočnom svijetu i mentalitetu(posebno židovima) nije bilo poznato uskrsnuće u vječni život prije smaka svijeta. Ovaj je događaj bio nov pojam za njih. Zato su ispočetka i bili u nevjerici(Zašto bi sami sebi lagali i nerekli ženama - ma mi smo mu tijelo uzeli). No da i jesu uzeli njegovo tijelo nigdje ne bi bilo zapisano da je uskrsnuo i njegove bi kosti ostale relikvija štovanja. Ne bi li ih naoružani stražari na grobu spriječili. Ništa od toga danas nemamo, dakle najbolje objašnjenje za Isusovo uskrsnuće jest nadnaravna, tj. Božja intervencija.

Prividna smrt

Je li Isus pao u duboku komu na križu te se onda nakon tri dana probudio u grobu i pobjegao iz njega?
Ova je hipoteza isto malo vjerojatna. Kristova muka nije uključivala samo razapinjanje nego i veliko tjelesno mučenje, dakle bičevanje i udaranje. No i samo razapinjanje je bilo remek djelo mučenja. Prvo je samo probadanje čavlima. Drugo je položaj u kojem se nalazilo njegovo tijelo onemogućivalo mu je da normalno diše zbog pritiska mišića abdomena na pluća te da bi uopće disao morao bi se dignuti, a to bi postigao tako što bi se odgurivao probodenim nogama o čavle. I tako tri sata kako nam priopćuju evanđelja. Kao treći faktor njegove sigurne smrti je proboj njegova pericardiuma - srca. Da je i pao u komu, još bi iskrvario te bi opet bio onako obješen i ne bi mogao disati, stoga ova hipoteza pada u vodu.

Hipoteze legendarnih utjecaja

Krishna

a)Djevičansko rođenje – neistina, osmo dijete plemićke obitelji.
b)Bijeg roditelja u Egipat – neistina, utamničeni od Kamsa.
c)Otac tesar – neistina, otac plemić, majka princeza.
d)Raspeće – neistina, Krishna umire od hica strijele u stopalo.
e)Uskrsnuće – neistina, imanentna revifikacija bez bilo kakvih paralela.
f)Posljednja večera – neistina, nema nikakvog spomena u hinduističkim tekstovima, te nema predznanje o svojoj smrti.

Siddartha Gautama

a)Djevičansko rođenje – neistina, Maya, njegova majka, začela s kraljem.
b)Darovan zlatom, smirnom i tamjanom – neistina, darovan od bogova s četiri simbola budizma, od kojih nijedan nije zlato, smirna ili tamjan.
c)Raspeće – neistina, prelazi u nirvanu kroz meditaciju.

Horus

a)Djevičansko rođenje – neistina, dva različita izvještaja, ni jedan djevičansko rođenje.
b)Raspeće i uskrsnuće – neistina, nema nikakvog spomena raspeća, već je bio raskomadan, te kasnije sastavljen, premda se ne vraća u svijet živih.
c)Dvanaest apostola – neistina, dvanaest simbola horoskopa koji se povezuju s Horusom.
d)Slične titule – neistina, nepostojanje bilo kakvih sličnih titula s onim koje su kršćani pridodavali Isusu.

Zoroaster

a)Djevičansko rođenje – neistina, od dvije verzije, niti jedna ne uključuje djevičansko rođenje.
b)Euharistija – neistina, ne postoji nikakva referenca.
c)Ubijen za grijehe čovječanstva – neistina, ubijen u 77. godini, njegova smrt nije imala nikakvu spasonosnu vrijednost.

Mitra

a)Rođenje u špilji – neistina, doslovno rođen iz kamena.
b)Pohođen od pastira – vrlo labava paralela – njegovom rođenju iz kamena pomaže skupina ljudi, no vjerovanje potječe iz 4. stoljeća poslije Krista.
c)Dvanaest apostola – neistina, kao i sa Horusom, dvanaest znakova horoskopa koji se povezuju s njim.
d)Otkupljenje grijeha – neistina, nepostojanje nikakvog zapisa niti slikovne reference.
e)Posljednja večera – neistina; srednjovjekovni(!) citat koji se pripisuje Zoroasteru.
f)Razapinjanje – neistina, uznesen u raj u kočiji.
g)Slične titule – neistina, nepostojanje bilo kakve reference

Dioniz

a)Djevičansko rođenje – neistina, od dva različita izvještaja, oba uključuju spolno začeće.
b)Euharistija – izrazito nategnut pokušaj paralele – Titani su bili raskomadali Dioniza, te ga proždrijeti, da bi kasnije bio ponovno rođen.
c)Uskrsnuće – neistina, ponovno rođenje.
d)Čudo pretvaranja vode u vino – neistina, ne postoji izvještaj pretvaranja vode u vino.

Činjenice i objašnjenje događaja

1.Isusov časni ukop. Činjenica #1: Nakon raspeća, Josip iz Arimateje je pokopao Isusa u grobnicu. Sekundarni detalji, kao Josipove kršćanske poveznice su ovdje nebitne, jer takvi detalji su neznačajni za povijesnost Isusovog časnog ukopa. Ova činjenica (ukop) je od velike važnosti, jer implicira da je lokacija Isusove grobnice bila poznata u Jeruzalemu. U tom slučaju, vrlo je teško zamisliti učenike kako proklamiraju Isusovo uskrsnuće u Jeruzalemu, ako grobnica nije bila prazna. Kao član židovskog Sinedrija koji je osudio Isusa, vjerojatnost da je Josip iz Arimateje kršćanski izum je niska.

2.Isusova prazna grobnica. Činjenica #2: U nedjelju nakon Isusovog raspeća, skupina žena je pronašla njegovu grobnicu praznom.

3.Posmrtna ukazanja. Činjenica #3: Više puta i pod različitim okolnostima, različite osobe i skupine ljudi iskusile su ukazanja Isusa kao uskrslog od mrtvih.

4.Postanak kršćanske vjere. Činjenica #4: Učenici su iznenadno i iskreno povjerovali da je Isus uskrišen od mrtvih, unatoč svim kontrarnim predispozicijama. S obzirom na Židovsko iščekivanje mesije, važno je razumjeti da je njihov koncept mesije bio politički: Božji izabranik koji će pokoriti Izraelove neprijatelje i obnoviti Davidovo prijestolje. Isusovo smaknuće od rimljana je Židovu iz prvog stoljeća, ako išta, najodlučniji dokaz da on nije bio iščekivani mesija. Propali mesijanski pokreti nisu bili novina u judaizmu, te nakon smrti navodnog mesije, njegovi sljedbenici su imali dvije osnovne alternative: vratiti se kući ili pronaći novog mesiju.
N.T.Wright je izvrsno primjetio da se nikada prije niti poslije Isusa nije dogodilo da je nečiji učitelj umro, uskrsnuo te zatim proglašen i slavljen kao izabrani mesija od svojih slijedbenika, odnosno da je zapravo bio mesija.

Ako je Isus uskrsnuo od mrtvih nije mogao uskrsnuti naravnim putem, nego ga je mogao uskrisiti samo Bog što dokazuje da Bog postoji te je onda kršćanstvo istinito čiji je uskrsli Krist utemeljitelj.(2.)

Popis literature:
Povjesnost hipoteze uskrsnuća Isusa iz Nazareta, Hrvoje Juko Županja, 2009.
- 16:50 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.