petak, 30.10.2009.
O abortusu - 6. Skeptični argument protiv abortusa
|
Prošli članak završen je s izazovom skepse: što ako ne znamo je li fetus osoba ili ne? Odakle nama pravo tvrditi apsolutno znanje? Odgovor je dvojak: prvo – argument ne mora dokazati apsolutnu sigurnost u nešto. Sve što je nužno pokazati da bi argument uspio je da je vjerojatniji od njegove negacije – drugim riječima, dok god argument daje 51% sigurnosti znanja, onda je dobar argument. Tražiti apsolutno znanje za kriteriji prihvaćanja nekog prijedloga kao valjanog je praktično nemoguće i, naspram popularnog uvjerenja, neznanstveno. Zapitajmo se: što možemo znati s apsolutnom sigurnošću? Možemo li s apsolutnom sigurnošću tvrditi postojanje vanjskog svijeta? Ukoliko promislite o ovom problemu, shvatiti ćete da ne postoji nikakav način ili metoda kojom biste mogli pokazati da niste mozak u laboratoriju kojeg neki ludi znanstvenik stimulira da bi imao doživljaj realnosti vanjskog svijeta. Također je nemoguće s apsolutnom sigurnošću dokazati opstojnost prošlosti – nemoguće je sa stopostotnom sigurnošću pokazati da svijet nije stvoren prije 5 minuta s prividom starosti, s engramima u našim mozgovima i hranom u našim želudcima. Vjerojatno jedina stvar u koju se može biti apsolutno siguran jeste opstojnost vlastitog uma. Dobro, izleti u epistemologiju na stranu, još želimo na ovaj argument odgovoriti ovako: „U redu. Neću biti dogmatičan oko toga je li fetus osoba ili ne. Recimo da ne znamo. Postoje dvije mogućnosti: fetus je osoba ili fetus nije osoba. Jedna od tih mogućnosti je istinita, objektivna činjenica. S obzirom na to, imamo još dvije mogućnosti: ili to znamo ili to ne znamo. Pogledajmo koje rezultate možemo dobiti.“ Ukoliko je fetus osoba i to znamo, onda je abortus hotimično ubojstvo nevine osobe. Ukoliko je fetus osoba i to ne znamo, onda je abortus ubojstvo iz nehaja. Zamislite ovaj scenariji: vozite se po noći kroz grad i primijetite da se u daljini nešto kreće po cesti. Recimo da je magla, tako da ne možete točno vidjeti što to je. Možda je to samo nakupina lišća koje vjetar nosi preko ceste, ili možda je to nečiji stari kaput, odbačen i nošen vjetrom. No, možda je pijanac koji puže preko ceste. Ili možda je izgubljeno dijete koje pokušava četveronoške prijeći na drugu stranu. Ukoliko pregazite to štogod je bilo na cesti i ispadne da to zaista jeste bio pijanac ili dijete, onda ste upravo počinili ubojstvo iz nehaja. Nije moguće tvrditi neznanje – zaista, niste znali da je čovjek na cesti, ali niste ni znali da nije. Ili zamislite ovaj scenariji: dvojica prijatelja love jelene u šumi, te se razdvoje. Jedan primijeti da se nešto miče u obližnjem grmu. Možda je jelen. No, možda je njegov prijatelj. Treba li pucati? Naravno da ne. Ako puca, i to je njegov prijatelj, upravo je počinio ubojstvo iz nehaja. Ukoliko fetus nije osoba i to ne znamo, onda je abortus kriminalni nemar. Recimo da u obližnjoj školi ima štakora, i ravnatelj pozove istrebljivače da ispune zgradu otrovom koji će ubiti neugodne stanare. Istrebljivači dolaze pred školu i nisu sigurni ima li još koga unutra ili ne. Možda je škola prazna, no možda još ima učenika unutra. Ukoliko bi zaprašili školu u tom slučaju, bili bi krivi za kriminalni nemar. Posrećilo im se. Nije nikoga bilo unutra. No, svejedno, nisu provjerili. Jednako je lako moglo biti da je unutra netko ostao i da su sa štakorima ubili i dijete. Ili prijašnji scenariji s dva prijatelja u lovu – jedan je pucao, iako nije znao što se nalazi u grmu. Posrećilo mu se – bio je jelen, a ne njegov prijatelj. Ali on to nije znao. Slučaj kriminalnog nemara. Ukoliko fetus nije osoba i to znamo, onda je abortus opravdan i dopušten. Samo ako znaš da ono na cesti nije osoba, možeš se slobodno prevesti preko toga. Samo ako znaš da u grmu nije drugi lovac, možeš pucati. Dakle, ono što opravdava abortus u ovom slučaju nije samo da fetus nije osoba, već i znanje toga – stoga, za ovu tvrdnju je nužno za zagovornika pobačaja prekinuti biti skeptikom. Poziv na neznanje je zapravo argument protiv, a ne za pobačaj. Ali, budući da zagovornik pobačaja ne može dokazati da fetus nije osoba, abortus je neopravdan zločin – u najboljem slučaju kriminalni nemar, a u najgorem hotimično ubojstvo. Lakše orijentacije radi, možemo prikazati ovaj argument kao kvadrilemu – četiri moguće opcije s obzirom na dvije varijable: 1) fetus je osoba/nije osoba i 2) to znamo/to ne znamo. Varijabla Fetus je osoba Fetus nije osoba To znamo Hotimično ubojstvo Odstranjenje tkiva To ne znamo Ubojstvo iz nehaja Kriminalni nemar S ovim grafičkim prikazom (lakim za pamćenje) neopravdanost abortusa iz perspektive skeptika lako je uočljiva. Stoga, zagovornik života nerođenih vrlo lako na optužbu dogmatičnosti može odgovoriti: „U redu. Ako se možemo dogovoriti biti skeptični, to je najsnažniji mogući argument protiv pobačaja.“ U sljedećem nastavku vidjet ćemo još dva analoška argumenta za abortus, te njihovo demantiranje. |
